Na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu i Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” u Splitu u subotu održat će se Dan otvorenih vrata, tijekom kojeg će se zainteresiranima prezentirani vojni sveučilišni studijski programi.
Posjetiteljima će, kako je najavljeno, biti predstavljeni sveučilišni studijski programi za potrebe Oružanih snaga RH: Vojno vođenje i upravljanje, Vojno inženjerstvo, Vojno pomorstvo, kao i zanimanje vojnog pilota te kontrolora zračnog prometa.
Također će ih se upoznati s uvjetima i načinom upisa na studij, provjerama za upis te kadetskim pravima i obvezama, a predviđen je i obilazak objekata te razgledavanje vojne opreme i naoružanja.
One koje to zanima sigurno će imati što vidjet, saznati I naučiti na Danima otvorenih vrata “Dr.Franjo Tuđman”.
Svakako je vrijedno i podsjetiti da je prvi predsjednik Republike Hrvatske, čelnik države i oružanih snaga koje su stvorili Republiku Hrvatsku Franjo Tuđman gradio karijeru kao vojnik sve do šezdesetih godina 2o. stoljeća. U ovom tekstu pozabavit ćemo se tim manje poznatim ili rjeđe spominjanim dijelom biografije Franje Tuđmana, koji je na početku kao sudionik antifašističkog pokreta od 1941., služio kao obavještajni časnik.
Kako stoji u Tuđmanovoj biografiji u proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u antifašistički pokret, a od 1942. bio je član KPJ. Djelovao je na području sjeverozapadne Hrvatske; od 1942. bio je rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog zagorja), a od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda. Godine 1944. zamjenik je komesara Brigade Braća Radić te komesar 32. divizije i načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa. Franjin otac je bio vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a b brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkoga pokreta u proljeće 1943. godine. U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela. Tijekom idućeg razdoblja dobiva činove majora, potpukovnika i pukovnika.
Godine 1946. dogodila se i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan zajedno s njegovom pomajkom umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem…), ali prevladala je inačica po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija OZNA. Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen: završio je i Višu vojnu akademiju JNA (1955. – 1957.). Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva antifašističkog rata u Jugoslaviji, zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda, što će cjelovitije izložiti u svojoj prvoj knjizi. Dana 23. svibnja 1954. Franjo Tuđman postaje tajnik, a u svibnju 1958. godine i predsjednik JSD Partizan, koji je tijekom cijeloga postojanja druge i treće Jugoslavije bio u stvarnosti vojni klub. Za vrijeme njegova predsjedavanja izabran je dres s prepoznatljivim crno-bijelim prugama. Dizajn dresa je, kako je navodio Tuđman, bio nadahnut dresovima Juventusa.
Od 1957. radio je u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave. Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, Rat protiv rata, (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u nizozemskim provincijama u 17. st., španjolskom ustanku protiv Napoleona, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite. Iako je 1960. promaknut u čin general-majora, kao jedan od najmlađih oficira s tim činom, Tuđman je već sljedeće godine svojom voljom napustio vojnu službu.
Motivi za takav postupak su dosta jasni: sama vojna struktura je omogućavala materijalno siguran, no duhovno skučen život, a Tuđmanovi se interesi, koji su pokrivali vojno, povijesno, političko i kulturno područje nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu. Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristični za svaku vojsku (a kamo li ne za totalno indoktriniranu JNA) nisu predstavljali ozračje u kojemu se moglo koliko-toliko odstupiti od političkoga pravovjerja.
Svoja vojna i obavještajna iskustva Tuđman će u potpunosti primijeniti i realizirati godinama kasnije u borbi za samostalnu Hrvatsku kao Vrhovnik i glavni zapovjednik Hrvatske vojske.
Priredio: Ivica Buljan
Foto: Ured predsjednika