U Urugvaju na prvom Svjetskom prvenstvu 1930. godine nitko ni sanjao nije u što će se to mini-takmičenje, koje se igralo bez većine europskih reprezentacija, pretvoriti. No pretpovijest i masovnost koja se događala oko nogometa, a kulminirala u Urugvaju davala je naslutiti da se stvara nešto globalno moćno i veliko.
Od svoga osnutka FIFA 1904. je bila agilna i širila svoje aktivnosti prije svega u Europi i Latinskoj Americi. Francuzi i Belgijci su bili najaktivniji tako da su na osnivačkoj skupštini imali dva predstavnika: Roberta Guerina I Andrea Espria, dok su Belgijance zastupali Luis Muhlinghous i Max Kahn. Nizozemce je zastupao Carl Anton Wilhelm Hirschman. Švicarsku Victor E. Schneider, a madridski nogometni klub, odnosno španjolsku zastupao je spomenuti Andre Espri.
Četiri godine ranije na Olimpijskom igrama u Parizu nastupile su samo tri nogometne momčadi – Velika Britanija, zapravo klub Upton Park iz London te Francuska I Belgija. Londonski klub je osvojio zlatnu medalju. Iste te 1904. Na igrama u Saint Louisu također su igrale tri momčadi: Kanada, zapravo nogometni klub FC Galt iz Ontarija, koji je uzeo zlato te dvije momčadi iz SAD-a, dakle bez Europljana.
Kao preteče Svjetskih prvenstava uzima se natjecanje koje je 1909. Godine engleski nogometni entuzijast sir Thomas Lipton organizirao u Torinu. Bio je to prvi turnir reprezentacija. U Torino su pristigli Italija, Njemačka, I Švicarska, dok je Engleska odbila poziv, ali je sir Thomas uspio dovesti amatersku družinu West Aucland FC, koja je i trijumfirala.
U tom razdoblju prije Prvog svjetskog rata i počecima organiziranja međunarodnih susreta naravno sve oči su bile uprte u otok, odnosno Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su igrali i u tom vremenu najpoznatiji i najpopularniji nogometaši, koji dakako nisu imali globalni medijski status zvijezde kakve poznajemo danas. Ipak, nekoliko igrača steklo je izniman ugled i smatrani su najvećim nogometnim imenima svog vremena poput Stevea Bloomera, napadač poznat po iznimnoj golgeterskoj učinkovitosti za Derby County i englesku reprezentaciju. Mnogi ga smatraju prvom velikom zvijezdom engleskog nogometa. Vivian Woodward bio je jedan od najcjenjenijih napadača svoga doba, kapetan Engleske i osvajač zlatne medalje na Olympic Games London 1908. Billy Meredith – legendarno krilo koje je igralo za Manchester City F.C. i Manchester United F.C. Često ga nazivaju prvom nogometnom superzvijezdom zbog popularnosti među navijačima. Jimmy Crabtree – jedan od najboljih obrambenih igrača kraja 19. stoljeća i kapetan Engleske. John Goodall – zvijezda ranog profesionalnog nogometa i jedan od prvih velikih strijelaca u Engleskoj.
Od ostalih za spomenuti je Francuze Gastona Barreaua i Luciena Gamblina, koji su bili među najpoznatijim igračima u Francuskoj prije rata. U Srednjoj Europi isticao se Imre Schlosser, fizički moćni Mađar, koji se smatra jednom od najvećih kontinentalnoeuropskih zvijezda prije 1914 te Čeh Jan Košek, jedna od prvih velikih zvijezda srednjoeuropskog nogometa.
Ako gledamo tko je imao najveću reputaciju neposredno prije rata, najčešće se izdvajaju Billy Meredith, Steve Bloomer, Vivian Woodward i Imre Schlosser. Oni su bili svojevrsni ekvivalenti kasnijih zvijezda poput Peléa ili Diegaa Maradone unutar tadašnjeg, dakako mnogo manje globaliziranog nogometnog svijeta.
U tadašnjim hrvatskim zemljama pojam nogometnih zvijezda bio je zvjezdano udaljen pa je tako, kao i u djetinjstvu naših starijih generacija, zvijezda bio onaj tko je imao loptu. A kako su Česi bili najbolji i najpoznatiji proizvođači sportske opreme u to vrijeme, tako je činovnik Jan Todl dolaskom u Zagreb ponio i loptu i odmah postao kapetan i glavni igrač jednog od prvih hrvatskih klubova PNIŠK-a, osnovanog 1903. godine. Igrači koji su tada amaterski igrali po zagrebačkim klubovima bili su i najpoznatiji poput Hinka Wurtha, Ivo Lipovščak, Veljko Ugrinić, Reno i Roman Rosmanith, I. Kerhin, Dragutin Baki i drugih. Neki od njih kasnije su postali glavni pokretači i organizatori te čelni ljudi klubova i saveza.
Istovremeno i u Splitu u Hajduku najpoznatija imena nisu bili toliko “asovi” koliko pioniri kluba: poput Fabijana Kaliterne, jednog od osnivača i najvažnijih ljudi u ranoj povijesti kluba. Kasnije je bio igrač, trener i sportski djelatnik. Vjekoslav Ivanišević, koji je bio među četvoricom studenata koji su osnovali klub u Pragu. Zatim Lucijan Stella, Ivan Šakić i Šime Raunig, koji postigao prvi službeni pogodak u povijesti Hajduka 1911. godine i zato ima posebno mjesto u klupskoj povijesti.
Izvor: Nogomet – Povijest svjetskih prvenstava / Autori: Ivica Buljan i Vlado Vurušić