Dijaspora iz Kanade i SAD snažno uz Vatrene – Plenković poručio da Vlada potiče povratak u domovinu

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Americi u stopu prate brojni navijači, uglavnom pripadnici naše dijaspore u SAD i Kanadi. Već po dolasku u kamp u Aleksandriji Modrić i društvo bili su obasuti pažnjom i stalnom podrškom navijača.

Na utakmicama protiv Engleska i Paname deseci tisuća naših navijača davali su snažnu podršku Vatrenima.  Zahvaljujući njihovoj brojnosti i povezanosti s domovinom, tribine često izgledaju kao da Hrvatska igra pred domaćom publikom. Navijači iz dijaspore svojim entuzijazmom, pjesmom i zajedništvom dodatno motiviraju reprezentaciju te pokazuju koliko je ljubav prema Hrvatskoj snažna i izvan njezinih granica. Kroz proteklih tridesetak godina naši navijači iz dijaspore bili su veliki oslonac Vatrenim na velikim natjecanjima. Osobito su uzreprezentacju bili vezani oni iz najudaljenijih krajeva poput SAD-a i Kanade te Australije.

Na utkamici protiv Paname na tribinama je bio i premijer Andrej Plenković koji je za susreta s našim ljudima u društvenom centru Hamiltonu kazao kako mu je zadovoljstvo susresti se s brojnim Hrvatima u Kanadi.

– Zahvaljujem na dugogodišnjoj predanosti očuvanju hrvatskog identiteta, jezika, vrijednosti i kulture u Kanadi, kao i vašem doprinosu u jačanju odnosa naših dviju zemal! Ne zaboravljamo vašu ulogu tijekom Domovinskog rata, ali i pomoć u krizama poput poplava i razornih potresa. Vlada Republike Hrvatske će vas stoga nastaviti podržavati kroz brojne projekte i aktivnosti te jačati veze s iseljeništvom! Hrvatska je danas politički stabilna država, gospodarski sve snažnija i čvrsto integrirana u okviru članstva u EU-u, NATO-u, Schengen i Eurozone, a uskoro vjerujemo i OECD. Brojnim mjerama potičemo povratak Hrvata koji žive izvan RH i demografsku revitalizaciju — strateško pitanje za budućnost Hrvatske, kazao je Plenković koji je prije dolaska u Hamilton posjetio Hrvatsko franjevačko središte “Kraljice Mira” u Norvalu gdje su se sastali s hrvatskim svećenicima iz šireg područja Toronta.

Plenković

Sve su to pokazatelji kako je u zemljama domaćinima SP-a Kanadi i SAD-u naša dijaspora, koja je vrlo brojna, istovremeno i snažno ukorijenjena te vrlo vezana za domovinu.

Usko povezana zajedničkom poviješću i bivstvovanjem na prostorima Sjeverne Amerike i  hrvatska dijaspora u SAD-u jedna je od najbrojnijih u svijetu. Temeljem procjena Veleposlanstva Republike Hrvatske i Generalnih konzulata RH u SAD, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva u SAD-u, te temeljem same procjene hrvatske zajednice, u SAD-u danas živ oko 1.200.000 Hrvata i njihovih potomaka.

Najbrojnije hrvatske zajednice nalaze se u Chicagu i okolici oko 150.000, St. Louisu oko 40.000, Detroitu oko 7000, San Pedru oko 35.000, San Joseu oko 5000, New Yorku, New Jerseyu i Connecticutu oko 80.000 osoba hrvatskog podrijetla. SAD se ubrajaju u tradicionalno useljeničku zemlju hrvatskih doseljenika.

Prvi hrvatski doseljenici u SAD dolaze u većim skupinama već u prvoj polovici 20. stoljeća. Iseljavanje Hrvata u Ameriku dio je europskih migracijskih procesa prema Novom kontinentu. Među prvim Europljanima u Americi, našli su se i Hrvati. Prema iskazima pojedinih povjesničara, nekoliko je dubrovačkih mornara plovilo na Kolumbovim brodovima. Kolonija u Ebeneezeru, u državi Georgiji, vjerojatno je bila mjesto prvog masovnijeg doseljavanja Hrvata u SAD.

Brojnije iseljavanje iz Hrvatske, tzv. moderna kolonizacija, započelo je u Dalmaciji i Hrvatskom primorju. U najranijoj fazi iseljavali su se pojedinci, a kasnije manje skupine i selili se u Kaliforniju koja je svojim klimatskim i drugim karakteristikama privlačila ljude iz primorja. Veća koncentracija iseljenika u razdoblju najranijeg useljavanja u Ameriku nastala je uz deltu Mississipija, uz obalu sjevernog djela Tihog oceana i gradu New Yorku.

Razdoblje masovnijeg iseljavanja iz Hrvatske u SAD započelo je potkraj 19. st., između 1890. i Prvog svjetskog rata (procjenjuje se da je u tom razdoblju iz Hrvatske u SAD iselilo 500.000 Hrvata u SAD), te se zapošljavaju u rudnicima ugljena, željezarama, željeznicama te izgradnji cestovne mreže.

Prvi svjetski rat prekinuo je masovno iseljavanje Hrvata, ali poslije rata oživljava iseljenički problem. Između dva rata iz Hrvatske se iselilo oko 150.000 ljudi u SAD.

Temeljem procjene Veleposlanstva RH i Generalnog konzulata u Kanadi, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva Kanade, te temeljem samih procjena hrvatske zajednice – smatra se da danas u Kanadi živi oko 250.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Najviše Hrvata je nastanjeno u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba, te u gradovima: Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu, Calgaryu, itd.

Prema vremenu i okolnostima iseljavanja, hrvatsko iseljeništvo možemo podijeliti u pet generacija. Prva generacija hrvatskih iseljenika, njih 6000 do 10. 000, stigla je u Kanadu između 1890. i 1914. godine iz Austro-Ugarske.

Druga generacija, njih do 15.000, stigla je u vremenu između dva svjetska rata iz monarhističke Jugoslavije. Za razliku od prve generacije koja je bila teritorijalno raspršena, karakteristika druge generacije je da je sačuvala hrvatski identitet kroz iseljeničke organizacije svojim okupljanjem oko većih gradova i osnivanjem hrvatskih narodnih domova. Prvi je izgrađen i otvoren 1929. u Hamiltonu.

Treću generaciju Kanađana hrvatskog podrijetla predstavljaju djeca druge generacije koja su rođena i odgojena u Kanadi. Četvrta generacija Hrvata došla je iz socijalističke Jugoslavije u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ova generacija naših iseljenika zbog snažne hrvatske samosvijesti najjače je afirmirala hrvatski identitet, te su tako osnovane i brojne iseljeničke organizacije diljem Kanade. Od kraja Drugog svjetskog rata pa do 1975. u Kanadu je uselilo približno 65.000 Hrvata.

Petu generaciju čine djeca gore navedenih useljenika, te useljenici koji su pristigli u Kanadu tijekom devedesetih godina 20. stoljeća. Ova skupina zajedno s prethodnom je znatno pripomogla procesu akulturacije. Taj se proces vidi u lojalnosti prema dvjema kulturama, jezicima i tradicijama, tj. nastoji se sačuvati kultura svojeg podrijetla uz istovremeno usvajanje novih elemenata iz kulture dominantne grupe.

Pripremio: Ivica Buljan

Izvor: Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske

Foto: Vlada RH

Ostavi komentar

Discover more from Croglobal

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading