Na današnji dan obilježava se točno 35 godina od znamenite nogometne utakmice Hrvatska – SAD. Unatoč tome što je odigrana u vrijeme kada Republika Hrvatska još nije proglasila svoju samostalnost, računa se kao prva utakmica u novijoj hrvatskoj povijesti. I trenutak koji ćemo zauvijek pamtiti, piše Sportklub.
Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački glavni trg koji i nosi ime Trg bana Jelačića. Pokrovitelj utakmice bio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Hrvatska je slavila 2:1 pobjedu protiv SAD-a a pogotke su postigli Aljoša Asanović i Ivan Cvjetković. Hrvatska je igrala u sljedećem sastavu: Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Zoran Vulić, Drago Ćelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Marko Mlinarić, Aljoša Asanović, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Grega Židan i Mladen Mladenović. Izbornik te momčadi bio je legendarni nogometaš, a kasnije trener Dražan Jerković. U njegovom stožeru bili su treneri Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.
Za Sportklub govorio je prvi predsjednik HNS-a Mladen Vedriš, koji se prisjetio tog 17. listopada 1990. godine. Bio je to kako je sam rekao u uvodu poseban i emotivan trenutak.
-Igrati tada protiv SAD-a nije bio samo nogometni interes, ta utakmica i te kako je puno značila za tadašnji politički trenutak. Što je to kontekst vremena. Gledamo dokumentarne filmove, slike, mi se prisjećamo, a vi mlađi se upoznajete s tim događajima. I a sve se odvijalo brzo. Dan prije se vratio spomenik Bana Jelačića na tadašnji Trg Republike, kazao je Vedriš te se osvrnuo i na to da se tada u medijima pojavila informacija oko te utakmice, no svi su mislili da SAD želi igrati protiv Jugoslavije.
-Najprije smo mislili da SAD žele igrati protiv Jugoslavije u Zagrebu. Rekao sam, dobro je da to u tom trenutku žele u Zagrebu. No, ne, dobili smo poruku da žele igrati protiv Hrvatske. Tada sam se nestvarno osjećao. Nakon prvih demokratskih izbora su tenzije narasle. Sve političke strukture su bile upregnute u miran razlaz, u mogućnost konfederacije, ali Milošević je mislio drukčije. U tim trenucima vi imate mogućnost igrati sa SAD-om. Nije to bilo tko, posebno ako se gleda širi kontekst, a ne samo nogometni. To je bila prva sila svijeta-.
Vedriš je pobrojao i ljude koji su bili uključeni u organizaciju od Zorka Srebrića, Ivana Opačka, Duška Grabovca, Darka Tironija, koji su svi su imali svoju zadaću. – Opačak je bio zadužen za svu komunikaciju s Amerikancima, ostali su radili u drugim segmentima. Bilo je važno i odabrati izbornika i nismo ni trenutka dvojili da to treba biti Dražan Jerković. Najprije zbog svoje profesionalnosti, ali i nogometnog puta. SAD politika je željela pomoći u čuvanju SFRJ, ali bili su i otvoreni prema formiranju samostalnih država-.
Vedriš navodi da je ključni bio sastanak u FSJ na Kalemegdanu. – Ti su sastanci uvijek bili jako dugački, a ja sam na kraju pod točkom razno pokušao dati informaciju. Mi smo u Zagrebu razgovarali sa vrhunskim pravnicima i došli smo do toga da u statutu FSJ stoji da je to udruženje saveza Hrvatske, Slovenije, BiH i tako dalje. Srebrić mi je šapnuo da je Hrvatska 1956. godine igrala protiv Indonezije. I mi smo se za tu točku ulovili. Ja sam smireno to predstavio, tamo je bio general Jovo Popović, a ja govorim kako će se igrati protiv SAD u Zagrebu. Sve to sada izgleda nestvarno-.
U jednom ranijem opisu tog događaja za stranicu HNS-a Vedriš je detaljnije opisao taj sastanak. Nakon što je nazočne pozvao da budu gosti na utakmici u Zagrebu došlo je do burne reakcije. – Oni pitaju: “Na kojoj utakmici?”, a ja ispalim: “Hrvatska će igrati prijateljsku utakmicu protiv Amerike!”. Jovo je prvi skočio i eksplodirao: “Jel’ ti to mene zaj……”. Nastupilo je komešanje, zavladala panika… Rekao sam im da ih obavještavam i obećao kompletnu dokumentaciju poslati kad se vratimo u Zagreb. Dakle, bilo je vrlo bitno da nisam tražio suglasnost, nego sam ih obavijestio. Po povratku u Zagreb preveli smo naš Statut i poslali ga Uefi i Fifi. Iz tog se dokumenta vidjela naša osnova pa smo se mogli posvetiti organizaciji utakmice. U daljnjim formalnim akcijama prema Fifi i Uefi bitno je sudjelovao i tadašnji tajnik FSJ-a, Ante Pavlović.
