Ulica koja udara na Cvjetni trg jedna je od žila kucavica centra Zagreba. Nazvana je po velikom pjesniku i prevoditelju te značajnom generalu Austro ugarske monarhije Petru Preradoviću.
Premda etnički porijeklom Srbin smatrao se Hrvatom te je jedan od najplodnijih i najcjenjenijih književnika hrvatske književnosti svoga doba. Ubrajaju ga u najznačajnije pjesnike hrvatskoga romantizma.
Petar Preradović se rodio u Grabrovnici kraj Pitomače, 19. ožujka 1818., a umro je u Fahrafeldu kraj Beča, 18. kolovoza 1872.). Otac mu se zvao Ivana, a majka Pelagija rođene Ivičić.
U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pokraj sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija i Ana. Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu. Nakon očeve smrti, 1828. godine, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju.
Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik. Vojničko školovanje završio je 1838. godine i onda je kao poručnik poslan u Milano. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na “povratak” materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba u visokom generalskom činu. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je “drugoj fazi”, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Godine 1843. biva premješten u Zadar gdje je iste godine napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku pod naslovom “Poslanica Špiri Dimitroviću”. Na zamolbu Ante Kuzmanića, koji je tada bio urednikom Zore dalmatinske, napisao je za prvi broj toga lista znamenitu pjesmu “Zora puca, biche dana”. Pjesmu je u svojoj Danici odmah objavio i Ljudevit Gaj. Uz Antu Kuzmanića Zoru dalmatinsku prvih je godina njezina izlaženja uređivao i Petar Preradović, no zbog toga što je bio austrijski časnik nije se smio potpisati kao urednik. Od tada sustavno nastavlja svoj pjesnički rad na hrvatskom jeziku a zalagao se je i za prihvaćanje Gajeva pravopisa u južnoj Hrvatskoj.
Godine 1848. ponovno je premješten u Italiju a rujna iste godine otputovao je na dopust u Dubrovnik i u Dubrovniku se je u listopadu vjenčao sa Zadrankom Pavicom de Ponte. Godine 1849. premješten je u Zagreb gdje je pridijeljen bojnom odsjeku Banskog vijeća. Stigavši u Zagreb javlja prijatelju Kukuljeviću Sakcinskome: “Kolika je moja radost što sam ovdje u miloj domovini, za kojom težih toliko godina, to ti iskazati ne mogu”. Ukazom bana Josipa Jelačića imenovan je, 1851. godine, podnačelnikom bojnog odsjeka i banovim pobočnikom. Krajem 1852. godine premješten je u Cremonu, a potom u Veronu, pa Pančevo, a nakon daljnjih premještenja u Kovin, Arad i Erdelj pridijeljen je 1854. godine vrhovnom zapovjedništvu vojske u Beč. Godine 1855. umrla mu je supruga Pavica, a deset godina kasnije vjenčao se je s Emom Regner, a u to vrijeme ponovo je Veroni, gdje ga je zatekao rat s Italijom.
Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice zbog toga što se je Preradović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji.
U čin generala promaknut je 1866. Godine. Bio je kandidat i za hrvatskoga bana, no zbog bolesti je odbio tu čast. Petar Preradović umro je od vodene bolesti, a 11. srpnja 1879. godine izvađeni njegovi posmrtni ostatci i s bečkoga groblja preneseni u arkade Mirogoja. Na dan njegovoga pokopa sve trgovine i uredi u gradu bili su zatvoreni, svečana povorka s vojskom i glazbom na početku krenula je prema pjesnikovom posljednjem počivalištu gdje je pokopan je u jednu od prvih arkada, nešto južnije od arkade preporoditelja.
Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc.
Priredio: Ivica Buljan
