Bosna i Hercegovina igra dodatne kvalifikacije za plasman na Svjetsko prvenstvo u Americi. Put neće biti nimalo lak! Pred Barbarezovim izabranicima su dvije velike prepreke: prvo Wales, a potom Italija koja pod svaku cijenu mora proći, jer četverostrukih svjetskih prvaka nije bilo na čak dvije zadnje najveće nogometne smotre u Rusiji 2018. i Katru 2022. godine.
Težak put, ali reprezentacija BiH je pokazala da se ne predaje ni kada je svi otpisuju, a nije bilo malo onih koji su po dolasku Barbareza na izborničko mjesto govorili da slijedi sunovrat nogometa kod naših susjeda. Naročito nakon prvih nekoliko poraza koji su se zaredali, ali uslijedio je oporavak i evo sada ih dijeli dvije utakmice od odlaska na još jedno SP, poslije Brazila 2014., kada je ih je vodio legendarni Safet Sušić.
Bosanci i Hercegovci za sebe će reći , uostalom i kao većina ovdašnjih opsjednutih ljubitelja nogometa, da su prava nogometna nacija. U njihovom slučaju to nikako nije daleko od istine, a naročito kada se uzme u obzir činjenica da su od uspostave samostalnih država na ovim prostorima za BiH igrali uglavnom Bošnjaci i pojedinci koji nisu bili dovoljno kvalitetni ili se nisu uspjeli nametnuti izbornicima Hrvatske, Srbije ili drugih reprezentacija širom Europe, pa su odabrali BiH. Naime, poznato je da je većini igrača porijeklom Hrvata i Srba iz BiH prvi izbor je bio da igraju za reprezentacije Hrvatske, odnosno Srbije.
U tome je najviše profitirala upravo moćna reprezentacija Hrvatske, čiju su okosnicu činili počesto igrači porijeklom iz BiH. Počevši od “izbornika svih izbornika” Miroslava Ćire Blaževića, čija uloga svakako nije mala ni u tome da se mobiliziraju igrači iz BiH za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Prisjetimo se samo Maria Stanića. Ćiro ga je doslovce izmislio na desnom boku, koji mu je bio deficitaran. Stanić mu se odužio sjajnim partijama za reprezentaciju i prvim golom za Hrvatsku postignutom na jednom SP-u, u Francuskoj protiv Jamajke. Već je tu bio i Davor Šuker porijeklom Livnjak, kao i sadašnji izbornik Zlatko Dalić. Uskoro su došla još dva igrača porijeklom Livnjaci braća Robert i Niko Kovač, a niz u Ćirinim Vatrenim je dugačak: Dario i Josip Šimić, Nikola Jurčević, Krunoslav Jurčić, Zvonimir Soldo, Danijel Šarić, Zoran Mamić, pa Vladimir Vasilj otac današnjeg golmana “Zmajeva” Nikole Vasilja…, A onda je bila invazija igrača porijeklom iz BiH: Boris Živković, Mario i Tomislav Marić, Josip Šimunić, Dario Šimić, Danijel Pranjić, Filip Topalović, Ivo Iličević, Mladen Bartolović, Nino Bule, Stanko Bubalo, Niko Čeko, Vedran Ješe, Mato Neretljak, Mate Bilić, Mario Bazina, Nikica Jelavić, Igor Cvitanović, Mario Tokić, Danijel Šarić, Stjepan Tomas, Jerko Leko, Ivan Klasnić, Mladen Petrić, Mirko Marić, Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka, Darijo Srna, Tin Jedvaj, Oliver Zelenika, Borna Barišić, Dejan Lovren, Ivan Rakitić, pa sve do sadašnjih reprezentativaca: Mate Kovačića, Ante Budimira, Maria Pašalića, Josipa Šutala, Petra i Luke Sučića.
Srbija je nešto manje profitirala od igrača iz BiH. Vjerojatno zato što tamo počesto nisu odlučivali nogometni, nego menadžerski kriteriji i bliskije veze s Terazijama. Uostalom Srbija kroz ove godine nije se uspjela etablirati kao ozbiljna reprezentacija i još uvijek je njena najbolja generacija ona s igračima koji su stasali u bivšoj državi, a koja je svoj zenit doživjeli na SP u Francuskoj u kojoj su igrali Dejan Savičević, Predrag Mijatović, Siniša Mihajlović i drugi, a od igrača porijeklom iz BiH u toj reprezentaciji igrao je samo Savo Milošević.
Kasnije su od poznatijih nogometaša, koji su ostvarili međunarodne karijere, došli Mladen Krstajić , Zdravko Kuzmanović Ognjen Koroman, Neven Subotić, Nemanja Gudelj, Mijat Gaćinović, Luka Jović te najnovija zvijezda s istoka Lazar Samardžić. Puno je veći broj od ovih spomenutih igrača, ali oni nisu napravili neku značajniju karijeru te su igrali po Srbiji ili slabijim europskim klubovima.
No nisu se samo susjedi okoristili od igrača porijeklom iz BIH. Iz Bijeljine je otac najvećeg Zlatana Ibrahimovića, doduše i Hrvatska na njega polaže dijelom pravo jer majka mu je rođena u Benkovcu.Pored Ibrahimovića tu su još i Haris Seferović koji je bio reprezentativac Švicarske, za koju je igrao i Mario Gavranović pa Marko Arnautović, koji igra za Austriju. U turskoj je igrao Zlatko Junuzović, a u Njemačkoj Marko Mari. U Sloveniji je igrao veliki broj igrača iz BiH, a među najpoznatijima je svakako golman Samir Handanović pa Josip Iličić…. Bilo je i onih koji su igrali za male reprezentacije poput Aldina Skenderovića za reprezentaciju Luksemburga i tako dalje.
Za kraj evo i mogućeg najboljeg sastava od igrača porijeklom iz Bosne I Hercegovine, a koji su igrali za druge reprezentacije i gradili drugdje karijeru: Handanović, Srna, Šimunić, Lovren, R. Kovač, Subotić, Rakitić, N. Kovač, Šuker, Kovačić i Ibrahimović. Moćan sastav u kojem recimo nema mjesta za sjajnog Maria Mandžukića, jer su u reprezentaciji Šuker i Ibrahimović. Svoje mjesto po kvaliteti zasigurno zaslužuju i takvi igrači poput: Daria Šimića, Ćorluke, Petrića, Klasnića, Arnautovića, Miloševića, Stanića…
Autor: Ivica Buljan
Foto:Wikimedia: Ilja Hohpov – Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported – CC-BY-SA-3.0
