U RTL Direktu sučelili su se Tesa Goldstein, predsjednica Savjeta za antifašizam SDP-a, i nezavisni saborski zastupnik Nino Raspudić. Glavna tema razgovora bili su antifašistički marševi održani u nedjelju u Hrvatskoj.
Na upit je li to bio projugoslavenski prosvjed kako to vidi ministar obrane Tesa Goldstein je odgovorila:
-Naravno da nije. Bilo je sasvim jasno da se radi o prosvjedu koji viče protiv svih onih vrijednosti kojima smo svjedočili u zadnjih par mjeseci. Dakle, to je bio prosvjed koji je zapravo promovirao toleranciju, koji je isto tako vrlo jasno rekao “ne” prema mržnji, “ne” prema mržnji prema nacionalnim manjinama, vjerskim manjinama, seksualnim manjinama – svima onima koji su drugačiji u očima onih koji se propagiraju kao veliki Hrvati, kao ekstremna desnica, kao oni koji vide vrijednosti u Bogu, obitelji i domoljublju. To je zapravo jedan prikriven sustav vrijednosti, ispod toga leži jedna vrlo jasna mržnja prema drugima i drugačijima i prema tome se, naravno, treba vrlo jasno postaviti.
Na isto pitanje Nino Raspudić odgovorio je kako je tragično da danas slušam Andreja Plenkovića da kaže da je HDZ jedina brana koja brani normalnu hrvatsku situaciju, gdje mu je prije par dana glavni državni inspektor završio u zatvoru. – Ja sam frustriran kao pripadnik kluba koji stvarno puno radi u Saboru na temama koje se izravno tiču života građana, što danas ne raspravljamo o tome da bi trebalo hitno sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost jer se postavlja pitanje, uz ovakvu korupciju u Državnom inspektoratu, što mi jedemo.
Uvozimo li mi otrovnu hranu možda kroz strane shopping centre jer vidimo kako je korupcija ušla u Državni inspektorat. Dakle, umjesto da razgovaramo o tim stvarima, mi sada po stoti i tisući put trebamo raspravljati o onome gdje se više-manje zna pozicija svih aktera na hrvatskoj političkoj sceni.
Mi smo tu vrlo jasni.
Mi smo dosljedni antitotalitaristi. Ja za sebe volim reći da sam antikomunist, protufašist i anti-antifašist. Ne kažem to slučajno jer antifašizam je jedan izraz koji je skovao Staljin 1935. godine i on se komično koristi unutar komunističkih obračuna. Nakon raskola Tito Staljina optužuje da je fašist, jedan s drugog isto tako.
Zid u Berlinu se zvao službeno antifašistički zaštitni zid. Dakle, meni danas antifašizam u hrvatskom djeluje u praksi izgleda kao neka vrsta kolektivne neuroze. Imate ljude koji su inače normalni pojedinci, a kad govore o fašizmu i antifašizmu počnu tikovi, grimase, trzaji i mehanički pokreti glavom.
Dakle, doista kolektivna neuroza gdje se stvara slika nekog gotovog građanskog rata, nekih fašističkih hordi, ali kad to svedemo na stvarnost vidimo da nema mrtvih, nema ozlijeđenih. Svi ovi koji su ometali ili napadali, ne znam, plašili petardama i gađali bojom, privedeni su. Dakle, država radi. Ja ne mislim da je situacija u Hrvatskoj išta gora, išta napetija nego u bilo kojoj razvijenoj demokratskoj zemlji-.
Sudionici prosvjeda iznose glavnu tezu – duh je pušten iz boce. Smatrate li da je duh pušten iz boce Nino Raspudić kaže: –
Sam taj izraz, „duh je pušten iz boce“. Jedina relevantna politička figura u Hrvatskoj koja je glorificirala NDH i ustaše bio je Stipe Mesić. Čovjek koji je bio predsjednik Republike, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade sa 60 godina govorio je da je Hrvatska pobijedila 1941.
Ja mislim da nije pobijedila ni 1941. ni 1945., nego tek nakon slobodnih izbora i da se nemamo što ispričavati za Jasenovac. I sad istog tog Stipu Mesića stave za počasnog predsjednika Saveza antifašista Hrvatske. Pa to govori dovoljno o obrazu tih takozvanih antifašista.
Pa je li Iva Rinčić pjevala ustaške pjesme ili je pjevao gospodin Puljak? Jesam li ja u mladosti u svojim tekstovima glorificirao Maksa Luburića ili je to činio Ivica Đikić koji je urednik u Pupovčevim Novostima? Dakle, to govori da su to stari komunisti, totalitaristi i licemjeri koji pod krinkom antifašizma u biti guraju nešto drugo. I u demokratskoj Hrvatskoj imaju i oni pravo na to, ali stvari treba nazvati pravim imenom-.
O istoj stvari Tesa Goldstein navodi: – Činjenično stanje stvari u zadnjih par mjeseci – svjedočili smo zbilja neprihvatljivim događajima. Netolerancija prema manjinskim skupinama bila je sasvim očita i ljudi su se sada digli na noge. I ovo je bio prosvjed protiv mržnje, protiv netolerancije. Ovo je bio, na kraju krajeva, i poziv da kreiramo, odnosno zagovaramo jednu zemlju koja je uključiva prema apsolutno svima.
Prema Ustavu Hrvatska je zemlja Hrvata i svih ostalih nacionalnih manjina – dakle njih više od 22. Tako konkretno stoji u Ustavu. Tako da svi ovi desničari, mislim, nazvali ih mi desničarima ili bilo kako drugačije, to su ljudi koji u svojim bazičnim postulatima vjeruju da Hrvatska nije mjesto vjerojatno za one koji nisu Hrvati, koji možda nisu katolici i koji razmišljaju drugačije od njihovih, hajdemo reći, desničarskih vrijednosti-.
Foto: RTL Direkt
