Mnogi kažu da je “Američki san” najjači američki brend. Privlači već stoljećima milijune ljudi u čežnji, strasti, želji da se realiziraju, odnosno na koncu sve se svede na to da se obogate.
I s naših prostora deseci, stotine tisuća pa i milijuni ljudi odlazili su u Ameriku s tim snom koji je postajao “američki”: da se dođe u SAD o zaradi svoj prvi milijun. Jedan od prvih Hrvata iz dijaspore koji je ostvario svoj “američki san” bio je Nikola Bezmalinović iliti po američki Nick Bez, koji se rodio u Selcu na Braču 25. kolovoza 1895., a umro je u Seattlu 6. veljače 1969..
Za Bezmalinovića se u biografijama navodi da je američki industrijalac i političar hrvatskoga podrijetla te čovjek koji je u svojoj ribarskoj barci vozikao američkog predsjednika Harrya Trumana, a svoje zrakoplovne tvrtke prodavao za velike novce Howardu Hughesu.
U dobi od petnaest godina zaputio se u SAD, s posuđenih 15 dolara od svog oca. Ukrcao se na talijanski brod i u New York je stigao 1910. godine. Radio je u restoranu, sve dok nije dovoljno zaradio za put na Zapad. No kada je čuo za priče o zlatnoj groznici put ga je odveo prema Aljaski. Prethodno je saznavši da brojni Hrvati iz njegovog kraja žive u Tacomi u državi Washingron, u zimi 1911. godine došao u tja kraj. Tamo se zaposlio u pilani i poslije radio na tegljaču. Kad je zaradio dovoljno, kupio je svoj ribarski brod koji je lovio potegačom te je radio kao ribar razvijajući posao.
Nikola Bezmalinović ili Nick Bez
Zasigurno to zanimanje nije izabrao slučajno, jer u njegovom kraju samo nekoliko godina ranije nego se otisnuo u bijeli svijet , 1907. godine bečki je industrijalac Karl Varhaneck u Postirama na Braču osnovao tvornicu za preradu ribe. Brački ribari su živjeli od toga, a mnogobrojni koji su bili prisiljeni zbog egzistencije nisu zaboravili što ih je hranilo u domovini pa su izabrali isto zanimanje u kojem su već od ranije bili vješti.
Da podsjetimo, Bezmalinović s Brača će kroz godine biti i značajni rukovodioci i poduzetnici tvornice Sardina. Jedna od njih, nažalost pokojni, Mislav Bezmalinović, proslavljeni vaterpolista, je tu tvornicu podigao na jednu višu razinu. Upravo je on od Sardine stvorio najjaču tvrtku na Braču, koja je ujedno i najveći proizvođač ribe na svim hrvatskim otocima.
No vratimo se njegovu prezimenjaku i vjerojatno daljnjem rođaku, marljivom i poduzetnom Nikoli koji je dalekom svijetu 1919. godine postao američki državljanin, a ime i prezime je amerikanizirao u Nick Bez.
Kako je svojevremeno objavljeno na web stranici http://www.klub-susacana.hr Bezmalinović se kao vlasnika novog ribolovnog alata – plivarice, odlučio na ribolov u bogatim vodama Aljaske. – U to vrijeme plivarica je bila novost. Kao i na Jadranu lovilo se tratama (kako se tradicionalno nazivao lov na srdele opl.a). Te su mreže vukli konji i bilo je potrebno puno radne snage za ovaj tip ribolova koji je uz to bio limitiran konfiguracijom morskog dna i blizinom obale. Kada se pojavila plivarica, pobunili su se vlasnici trata jer je ovaj novi, mnogo efikasniji ribolovni alat, ugrozio njihovu egzistenciju. Nastao je otvoreni sukob između plivaričara i tratara. Nick Bez organizirao je plivaričare i predvodio ih u sukobu s tratarima. Bio je to žestok sukob u borbi za egzistenciju i afirmaciju novog ribolovnog alata koji će ubrzo revolucionirati ribolov. U tom sukobu Nick Bez izlazi kao pobjednik, a tom pobjedom započinje novo razdoblje u povijesti ribolova – razdoblje emancipacije ribolova od obalnih pozicija, kada će po prvi put riblje bogatstvo otvorenog mora postati dostupno ribarskim mrežama, navodi se u tekstu.
Big Bez, vrlo se brzo obogatio te je kupovinom novih brodova stekao veliku ribolovnu flotu. Kao ribolovni magnat počeo je ulagati novac i u druge djelatnosti. Ušao je, kako se danas kaže, u prvu ligu te je nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu i velikog slavlja 1945. Nick Bez ukrcao je jednom prilikom na brod predsjednika Amerike Harryja Trumana da bi ga poveo u lov na losose.
– Bilo je to u tjesnacu Puget Sound blizu Seattlea. Ovaj poduzetni i simpatični Bračanin ostavio je snažan dojam na američkog predsjednika i oni su postali dobri prijatelji. Tom prilikom nastala je fotografija predsjednika Trumana kako vesla u barci s Nikolom Bezmalinovićem, navodi se u spomenutom tekstu.
Predsjednik SAD Harry Truman s ulovom stoji – Nick Bez u pozadini vesla
Naravno ta se fotografija odmah pojavila u svim medijima, povećala je i doprinijela njegovoj popularnosti, a prijateljstvo s Trumanom dovest će ga u poziciju da uđe u politiku. Kao član Nacionalnog demokratskog kluba i Ministarstva trgovine branio je interese ribara. Navodi se i anegdota o njemu kako je znao doći na sastanke Ministarstva u radnoj ribarskoj odjeći kada je trebao protestirati zbog zakona koji su ugrožavali interese ribara. Zbog toga su ga nazvali Dirty Bez – Prljavi Bez. Ribari su pak ovog korpulentnog Bračanina od milja nazvali imenom Big Bez.
Poduzetnog Bezmalinovića zaokupila je ideja da zbog uštede počne s preradom ribe na svojim brodovima. Eksperimenti u preradi ribe na brodu pokazali su se uspješnim i on pokreće 1931. veliki projekt – stvaranje prvog broda-tvornice. Bila je to novina za koju je Nick Bez dobio pomoć američke Vlade, koja želi postići svjetsku superiornost u ribarskoj industriji. Od države dobiva veliki teretni brod i adaptira ga u tvornicu za preradu ribe. Razlog za pomoć koju je Bezmalinović dobio od države jest želja vlasti da USA postane superiorna Japancima koji su u godinama prije drugog svjetskog rata lovili i prerađivali 66 procenata svjetskog ulova brodovima–tvornicama. Eksperiment je, kako kaže, A.S.Eterovich, potpuno uspio i završen je 1948. godine. Tada Bezmalinović počinje s intenzivnim lovom svojim brodovima prilagođenim za preradu ribe. U njegovoj floti bio je brod Pacific Explorer, brod koji je bio tanker u prvom svjetskom ratu. Bezmalinović ga je prenamijenio u ribarski brod, koji je u svoje vrijeme bio najveći i najskuplji ribarski brod na svijetu.
Nick Bez i Harry Truman u sredini
Bezmalinović je proširio poslovanje na rudnike zlata i zrakoplovne tvrtke: Alaska Southern Airways koji je kupio 1931. i poslije prodao Pan Americanu za veliku maržu. Kasnije je došao i u vlasništvo West Coast Airlinesa, koji je bio dijelom West Coast Airlinesa, prodao je Howardu Hughesu za velike novce. .
Na taj način postao je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih američkih Hrvata svojega doba. Smatralo ga se prvim milijunašem hrvatskog porijekla. Djelovao je u Ujedinjenom vijeću Amerikanaca južnoslavenskog podrijetla, koje je osnovano osnovanog 1943. godine. Bio je član vodstva u Demokratskoj stranci i vrlo utjecajan u američkoj politici te se često družio sa Harryjem Trumanom o čemu svjedoče i fotografije iz Nacionalne arhive.
Bio je članom Prijevozničkog vijeća Odjela za trgovinu SAD (Transportation Council of the United States Department of Commerce), Nacionalnog Demokratskog kluba (National Democratic Club) i brojnih drugih organizacija.
Oženio se je za Magdalene Doratich, Hrvaticu rođenu u SAD. S njom je dobio dvojicu sinova. Živjeli su u Gig Harboru, a dnevno je putovao u Seattle nadgledati poslovanje svojih kompanija, a na kraju su se preselili u Seattle, gdje je i umro.
Prezime Bezmalinović u modernoj Hrvatskoj
Inače, Bezmalinović u Hrvatskoj se vrlo rašireno prezime na otoku Braču. U naseljima Novo Selo i Nerežišća na otoku Braču svaki sedmi stanovnik prezivao se Bezmalinović. No naročito u prvim godinama 20. stoljeća puno ih selilo s Brača u obje Amerike, najviše u Čile.
Prema podacima Acta croatice u Hrvatskoj danas živi oko 240 Bezmalinovića u 110 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 200, pa se njihov broj povećao za 20 posto. Prisutni su u šest hrvatskih županija, u jedanaest gradova i 14 manja naselja, najviše u Splitu (65), u Novom Selu (50), Nerežišću (40) i Selcima (20) na otoku Braču, te u Zagrebu (10).
Prezime Bezmalinović (uključujući: Bezmalinović, Bezmalinovich) prisutno je u 9 država na četiri kontinenta, a to prezime nosi oko 200 osoba u Čileu, oko 100 u Argentini te nešto manje u ostatku Sjeverne i Južne Amerike.
Fotografija gdje sjede – Nepoznata osoba s lijeve strane, Nick Bez, predsjednik Harry Truman, senator Warren Magnuson.
Piše: Ivica Buljan
Fotografija:trumanlibrary.org i carmelfinley.wordpress.com
