Ovih dana na Hrvatskoj televiziji vrti se, kao reklamna špica za prvi program, snimka završnice utakmice Jugoslavija Bugarska 1984., koja je ušla je u kolektivno pamćenje generacija.
Legendarni komentar Mladena Delića „Ljudi moji, je li to moguće?!“ ostao je upamćen kao jedan od najemotivnijih i najupečatljivijih glasova sportskog novinarstva na prostoru bivše Jugoslavija. Snimku možete pogledati ovdje.
Bila je to kvalifikacijska utakmica za Europsko prvenstvo u nogometu 1984., koja je odigrana u dramatičnoj atmosferi na prepunom splitskom Poljudu. Jugoslaviji je bila potrebna pobjeda kako bi osigurala plasman, a susret je bio prepun napetosti, preokreta i neizvjesnosti do samoga kraja.
Ključni trenutak dogodio se u završnici utakmice, kada je Ljubomir Radanović na centaršut Zlatka Vujevića postigao fantastičan i odlučujući pogodak za Jugoslaviju. U tom trenutku, Delić je potpuno izgubio profesionalnu distancu i u izravnom prijenosu izgovorio rečenicu koja je postala antologijska: „Ljudi moji, je li to moguće?!“ „Ljudi pa je li to moguće, ludnica, što je ovo… Radanović, Radanović… ma je li to moguće, ljudi moji…!”
Ta spontana, iskrena reakcija savršeno je prenijela emociju milijuna gledatelja koji su pratili utakmicu. Njegov glas drhtao je od uzbuđenja dok je pokušavao opisati ono što se upravo dogodilo na terenu, čime je stvorio jedan od najupečatljivijih trenutaka u povijesti sportskog komentiranja.
Ovaj događaj nadilazi samu utakmicu – postao je simbol nogometne strasti, kolektivne euforije i moći prijenosa uživo. Mladen Delić nije bio samo komentator, već i sudionik emocije koju je dijelio s publikom, a njegova rečenica i danas se citira kao primjer autentične sportske ekstaze.
Njegov stil bio je neposredan, iskren i pun energije, zbog čega je stekao veliku popularnost među gledateljima. I danas se smatra jednim od simbola zlatnog doba sportskog komentiranja na ovim prostorima.
Mlade Delić rodio se u Sinju 15. siječnja 919, a u rodnom gradu završio je gimnaziju. Prvo je studirao u Beogradu 1938–41, gdje je završio i Tečaj za spremanje nastavnika za tjelesni odgoj. Sportom se bavio još kao srednjoškolac i 1934. bio prvak Dalmacije u višeboju. Od 1941. živi u Zagrebu te je do 1945. nastavnik tjelesnog odgoja i sporta u Domobranskoj zastavničkoj školi i član atletskoga kluba HAŠK. Nakon rata član je zagrebačkoga košarkaškog kluba »Slavija« i nastavnik u Višoj školi za fizičku kulturu. Bio je stručni tajnik Fiskulturnog saveza Hrvatske, a 1952. jedan od osnivača svjetske atletske statističke organizacije ATFS (Association of Track and Field Statisticians).
Novinarstvom se počeo baviti 1945. u Ilustriranim fiskulturnim novinama, potom je zagrebački dopisnik Borbe te osnivač je i prvi urednik sportskog uredništva Radio-Zagreba, a od 1965. urednik TV Zagreb. Ostvario je prvi TV prijenos u nas, komentirajući istodobno i za Radio-Zagreb s nogometne utakmice Jugoslavija—Italija 12. V. 1957. Članke iz područja sporta objavio je u dnevnom tisku i časopisu Povijest sporta, te priredio ili uredio više publikacija, napose onih statističkoga karaktera. Bio je urednik Enciklopedije jugoslavenskoga nogometa (Zagreb 1974). Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Otokar Keršovani« Društva novinara Hrvatske, Nagrade »Milan Milanović« za životno djelo Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1980. i Nagrade za životno djelo Udruženja sportskih novinara Jugoslavije.
Priredio: Ivica Buljan
Foto: Wikipedia
