Daleko najnezanimljiviji ogled Dinama i Hajduka ove sezone otišao je na stranu Plavih, ali puno će se više govoriti o okolnostima Derbija
Uvod nikad ljepši – utakmica nikad lošija. Ukratko je to Derbi opisan. Lijepo vrijeme u Maksimiru izmamilo je pun stadion, ali, osim domaćih navijača koji su se mogli radovati slavlju kojim su u svim Derbijima ove sezone ostali neporaženi (2-0), nije tu bilo ničega oku ugodnog u 90 i kusur minuta, izvještava Germanijak.
Treba se osvrnuti, ma koliko teško bilo, na navijački ambijent, koji je s obje strane prešao granicu dobrog ukusa. Ovo je pitanje za nas kao društvo: Je li sve ovo doista bilo nužno i potrebno? Je li se bez toga moglo? Kada je Maksimir poprište nečeg što bi trebao biti spektakl pretvori u festival mržnje, ostaje samo na nama da se zapitamo o okruženju domaćeg nogometa i koliko je ono zdravo.
Iz prvog poluvremena postoji tek jedna akcija koja je vrijedna spomena. Počela je u 21. minuti prolaskom Hoxhe kraj Brajkovića i oštrim udarcem, koji je obrana odbila, a u nastavku je lopta došla do Mišića. Dinamov je kapetan sjajnom loptom pronašao Bakrara, koji se našao sam ispred Silića i lako završio za vodstvo u 23. minuti.
Drugo poluvrijeme donijelo je ipak malo više nogometa, ali teško je nadvisiti tešku nulu prvog poluvremena. Od Hajduka vrijedi izdvojiti prolazak Pukštasa kraj Zebića, ali je na kraju promašio loptu. Mladić je odigrao sjajnu utakmicu i svakako je zalog za budućnost. Uz to, Livaja je škaricama pokušao prevariti Livakovića, ali nije uspio, a to je ujedno bio i jedini pravi njegov pokušaj.
Dinamo je prijetio preko Stojkovića u 62. iz slobodnog udarca, a tri minute kasnije su zaključili cijelu priču preko osovine Istre 1961. Valinčić je proigrao Lisicu, koji se namjestio na ubačaj i kirurški precizno pogodio Belju samog na drugoj vratnici. Plavom Devet je to bio pogodak broj 30. i Eduardo mu je još uvijek tu u blizini.
Do kraja utakmice još smo se jednom vratili temama koje nisu nogometne – navijači i prekidi o kojima je bespredmetno trošiti riječi i jedino se treba postaviti pitanje odgvornosti Miroslava Markovića, koji je bio povjerenik za sigurnost ove utakmice. Je li to samo titula ili se zapravo na tom poslu nešto i radi, trebalo bi se postaviti pitanje nadležnima. Okruženje Derbija, na stranu navijačke pjesme, nije bilo niti malo sigurno. Od vatrometa preko dimnih bombi i baklji pa do petardi koje su tresle stakla i na zapadnoj tribini.
Generalno gledano, iz Dinamove perspektive, pišu se bodovi, a igra baš i ne. Hajduk je, pak, ostao smrznut na -18, ali niže od drugog mjesta ne može pa neke velike i štete nema, osim bodovnog zaostatka za Plavima koji je najviši ove sezone.
Dinamo – Hajduk 2-0
Strijelci: 1-0 Bakrar (23., Mišić), 2-0 Beljo (66., Lisica).
Stadion: Maksimir (Zagreb). Gledatelja: 21942.
Glavni sudac: Patrik Pavlešić (Duga Resa). Pomoćnici: Ivan Janić (Ilok), Filip Krznarić (Velika Gorica). Četvrti sudac: Zdenko Lovrić (Đakovo). VAR: Dario Bel (Osijek). AVAR: Luka Pajić (Rijeka).
Žuti kartoni: Bakrar, Goda (Dinamo).
Crveni kartoni: /.
Dinamo (4-3-3): Livaković – Valinčić, Galešić, Zebić, Goda – Stojković (73. Soldo), Mišić (90. Topić), Zajc (58. Bennacer) – Bakrar (58. Lisica), Beljo, Hoxha (58. Vidović). Trener: Mario Kovačević.
Hajduk (4-2-3-1): Silić – Brajković (46. Hodak), Marešić, Raci, Melnjak (77. Hrgović) – Sigur (86. Huram), Pajaziti – Almena (77. Šego), Pukštas, Bamba (62. Rebić) – Livaja. Trener: Gonzalo Garcia.
Foto: Screenshot
