U mnoštvu zagrebačkih ulica ističe se Masarykova, koja je to ime dobila 1930. godine po prvom predsjedniku Čehoslovačke Republike, Tomašu Garrigueu Masaryku.
Ova ulica u Donjem gradu svoje konture dobila je između 1850. i 1864. godine, a u prošlosti je često mijenjala imena.
Kada je u pitanju Masaryk Tomáš Garrigue, češki državnik, filozof i sociolog za Njega je karekteristično i to da od svih stranaca ima ponajviše ulica u hrvatskoj. Rodio se u mjestu Hodonin, 7. III. 1850. Godine, a umro u Lány kraj Praga, 14. IX. 1937. Godine.
Filozofiju je doktorirao u Beču 1876., a profesor je filozofije na sveučilištu u Pragu. Godine 1883. pokrenuo je časopis Athenaeum, u kojem je dokazao neautentičnost Kraljodvorskog i Zelenogorskog rukopisa, koje su se ispostavile kao krivotvorine rabljene u mistifikaciji nacionalne povijesti. S Karelom Kramařom osnovao je liberalnu političku skupinu Realisti koja se 1890. povezala s Mladočeškom strankom. Od 1891. biran je u austrijsko Carevinsko vijeće. Osnivač je i ideolog liberalne Češke narodne (realističke) stranke koja se borila za autonomiju Češke u sastavu Austro-Ugarske.
Na procesu protiv H. Friedjunga (vođen u Beču u prosincu 1909) razotkrio je negativnosti austrijske i madžarske politike prema Slavenima u Monarhiji. Oštro je kritizirao i zagrebački veleizdajnički proces u brošuri Takozvani veleizdajnički proces u Zagrebu. U prosincu 1914. emigrirao je, najprije u Genevu i najposlije u London, gdje je razvijao intenzivnu političku djelatnost za stvaranje samostalne češke države. Organizirao je češke dragovoljačke legije (u Rusiji, Francuskoj i Italiji); osnovao 1915. Češko narodno vijeće (poslije Čehoslovačko narodno vijeće). Tijekom 1917. putovao Rusijom i potom prešao u SAD. Sa slovačkim predstavnicima u SAD-u ugovorom u Pittsburghu dogovorio je ujedinjenje u buduću zajedničku državu. Pred svršetak rata bio na čelu Privremene čehoslovačke vlade. U Washingtonu je 17. X. 1918. predao Deklaraciju o neovisnosti Čehoslovačke američkom predsjedniku. Masaryk je bio prvi predsjednik Čehoslovačke Republike 1918–35. Zastupao je načela liberalne demokracije, ali proklamirano načelo narodnog suvereniteta nije uspijevao pomiriti s traženjem prava na samoodređenje sudetskih Nijemaca, Madžara i Slovaka. Nastupao je protiv antisemitizma i klerikalizma, suprotstavljajući kršćanstvu neodređenu religijsku potrebu i etiku. Snažnom je osobnošću znatno utjecao na mlade hrvatske intelektualce, koji su prihvatili njegov »politički realizam« i ideju »sitnoga rada« u narodu umjesto praznih govora o velikim načelima. Glavna djela su mu: Ideali humaniteta (Ideály humanitni, 1901) i Nova Europa (Nova Evropa, 1918).
Ovako je svojevremno jednom drugom slavnom Čehu Karelu Čapeku govorio Masaryk: – Kad nešto učini mali narod sam, svojim malim sredstvima, ima to naročitu moralnu vrijednost. Mi nismo gori od koga god naroda na svijetu, a u nekojim stvarima smo i bolji. (…) Ali velika je stvar kad mali narod ne zaostane iza velikog i kad ima udjela u poslu za višu čovječnost-.
Izvor: Hrvatska enciklopedija
Pripremio: Ivica Buljan
