Saborska zastupnica Dalija Orešković u svojoj najnovijoj objavi na Facebooku obratila se i pozdravila kako je navela “saborske zastupnike i zastupnice, građane i nevine Pavelićeve tratinčice iz redova vladajuće većine”. Nadalje je navela kako čestita premijeru, ministru i njima sličnim strujama što su doveli do toga da se danas u Hrvatskoj više oplakuju ustaše ubijene bez suđenja, nego njihove žrtve u koncentracijskim logorima, čiji se broj preispituje i osporava.
-Po novoj retorici, po novoj verziji povijesti koju sada HDZ iznova piše, partizani više nisu bili hrvatska oslobodilačka vojska, već ubojice i progonitelji Hrvatskog naroda, tamničari u okupaciji koja je počela 1945.g. To je narativ iza kojeg ne stoji samo DP i opskurni proustaški portali, to je danas retorika HDZ-a. Stoga s pravom kažem da Hrvatska vlast danas, suprotno onome što nam u Ustavu piše, više nije antifašistička, već revizonistička. Ne odobravam i ne opravdavam ubijanje bez suđenja, sve pronađene kosti zaslužuju dostojanstven ukop, ali to se ne smije raditi uz zaborav o tome tko je bio tko napisala je Orešković te svima koji će napadati njezine riječi napadati unaprijed poručuje, da država nije onaj suhi žbun kojeg vjetar kotrlja pustinjom, jer nema korijenje.
-Država ima svoje korijenje, to je njezina povijest. Pravo domoljublje je ono koje neće dopustiti da netko to korijenje iščupa. Jer ako se iz naše državotvornosti i identiteta iščupa antifašizam kao temelj našeg identiteta, klatit ćemo se na vjetrometini novih geopolitičkih odnosa baš poput onog osušenog prerijskog žbuna. Hrvatski narod u II. svjetskom ratu bio je na strani antifašizma, borbu protiv fašizma vodili su partizani, žrtve partizana bile su ustaše i fašisti, nisu svi koji su ubijeni u poraću bili nevini, kamoli mučenici kao što se to danas želi prikazati. Sramotno je da se to mora ponavljati.
Jučer sam slušala intervju Borisa Dežulovića na radiju Jammat FM, po običaju u pauzama između razgovora puštala se glazba, pa sam tako po prvi puta čula pjesmu rađenu na podlozi velikog hita hip hop grupe Dječaci – na Lovrincu, samo su riječi izmijenjene pa pjesma govori o našoj političkoj stvarnosti i obrascima ponašanja vlasti, koja se temelji na korupciji i revizionizmu, dok ta ista vlast gradi kult svoje neupitnosti i svetosti na Stepincu, i tako glasi tekst, na Stepincu, na Stepincu…
Nadam se da će ta verzija pjesme naći put do šire publike, jer kada bi taj tekst ušao u uho i u svijest naših ljudi, možda bi bilo lakše objasniti zašto Crkva ne može biti iznad institucija države i zašto se pozivanjem na vjeru, skrivanjem iza vjere ne smiju opravdavati ni korupcija ni druga zlodjela. Čini se da je Crkva u Hrvatskoj na krivoj strani, ne štiti ni civilizacijske ni moralne, a ni duhovne vrijednosti.
Naime, u Hrvatskoj, najveći vjernici, oni za koje Crkva rezervira prve klupe na misama, su nositelji vlasti, premijer, ministri, saborski zastupnici vladajuće većine, i gle apsurda, upravo oni koji kreiraju zakone i antikorupcijske politike, najveći su generator i korisnik korupcije u državi. Blagoslivlja one koje su možda bili teški zločinci.
Kada država dođe u situaciju da između nositelja vlasti i stranačke pripadnosti onih koji su uhvaćeni u najtežim korupcijskim aferama postoji znak jednakosti, država se više ne može boriti protiv korupcije, u takvoj državi vlast traži zaštitu od korupcijskih istraga i progona.
HDZ je tu zaštitu pronašao u uništavanju institucija, i u ustaštvu, i u ideji vjere koja je iznad svega.
U borbi protiv korupcije sudjeluje čitava lepeza društvenih i državnih tijela, počinje sa zviždačima, završava na uredu Europskog tužitelja. Sve što je između, od povjerenstva za sukob interesa, preko Uskoka i DORH-a, HDZ je stavio pod svoju kontrolu ili eutanazirao.
Ostala su samo ta dva krajnja pola, zviždači, njih nekolicina i Europski ured javnog tužitelja.
Na primjerima zviždača, a malo ih je, kao što su Maja Đerek, kao i na primjerima poput liječnice Ingrid Belas Lovasić koja je pravomoćno dokazala da je otkaz kojeg joj je dao ministar Alen Ružić kao ravnatelj bolnice bio nezakonit, vidi se kako HDZ nagrađuje nasilnike i korupciju, a iživljava se nad onima koji se protiv HDZ-ove korupcije bore. Umjesto ostavke ministra, šutnja.
Na primjeru EPPO-a i zakona po kojem je HDZ omogućio Glavnom državnom odvjetniku da od EPPO-a preotme spis, i da o sukobu nadležnosti između DORH-a i EPPO-a sam odlučuje, vidi se koliko je HDZ-u važno da borbu protiv korupcije drži pod svojom kontrolom, HDZ od te kontrole ne odustaje ni kada Europska Komisija posrami sustav kojeg su si HDZ-ovci osmisli kao oblik svoje zaštite.
Što će stisak korupcije biti jači, to će se HDZ više pozivati na Hrvatstvo, na domoljublje, na vjeru i na narod kojeg vjekovima netko progoni, danas kada nema drugih, izmislit će se da su neprijatelji crveni, lijevi, novinari, partizani, objavila je u svojoj podužoj objavi Orešković te na kraju navela: – A ja vas sve pitam da odgovorimo na pitanje, ako smo neprijatelji mi koji ukazujemo da ova vlast briše antifašističke temelje iz Ustava dok nam pljačka sve resurse, u ime jedne nacije koja je iznad ostalih, tko su oni?-
Foto: Facebook – Dalija Orešković
