Među življe i prometnije ulice grada Zagreba spada i Jurišićeva ulica, koja se pruža od Trga bana Jelačića do Draškovićeve, a duž nje se nalaze zanimljiva stilska ostvarenja poput secesijske zgrade pošte te brojni dućani, kafići i restorani.
Dobila je ime po Nikoli barunu Jurišiću od Kisega (po mađarski: Jurisics Miklós), koji je rođen u Senju oko 1490., a umro u Kisegu 1545. Godine. Bio je hrvatski plemić, vojskovođa i diplomat te sudionik Cetinskog sabora 1527., kao poslanik Ferdinanda Habsburškog. Imao je bogatu vojnu karijeru, u kojoj je najzapaženiji događaj obrana Kisega 1532. godine, a 1530. godine bio je i carski poslanik u Carigradu.
Rođeni Senjanin čije podrijetlo nije jasno pa su mu tako prema jendoj teoriji rođeni Senjani, ali prema drugima roditelji su mu s prostora Like ili okolice Zadra te su u Senj došli bježeći pred Osmanlijama. Nikola je cijeli svoj život služio u carskoj austrijskoj vojsci – tj. konkretno caru Ferdinandu Habsburgu. Govorio je hrvatski i njemački jezik, ali je znao pisati jedino hrvatskom ćirilicom.
Kako piše u službenim biografijama ovoga junaka o Nikoli se ne zna ništa sve do 1521. godine kada se spominje u jednom pismu nadvojvode Ferdinanda koje kaže da se Nikola priključio obrambenim jedinicama Kraine sa svojih osam konjanika nakon smrti cara Maximiliana I. godine 1519. Kraina u ovom kontekstu nije „Vojna krajina“ koja je uspostavljena kasnije na prostoru današnje Hrvatske, već je to njemački naziv za „Kranjsku“, današnju pokrajinu Slovenije, a tada pokrajinu „Austrijskih nasljednih zemalja“.
Ferdinanda 1526. imenuje Jurišića vrhovnim zapovjednikom carske vojske u Kranjskoj. Iste godine krenuo je i sultan Sulejman sa svojom vojskom prema kršćanskim zemljama i bilo je jasno da će doći do velike bitke na ugarskom prostoru
Jurišić, koji je do sada već stekao zavidno povjerenje nadvojvode Ferdinanda te postao njegov savjetnik, dobio je zadatak da predstavlja nadvojvodu na zasjedanju hrvatskim staleža u Cetingradu, a u poslanstvu su još bili i Pavao Oberstein, Ivan Kocijan/Katzianer te Ivan Pichler). Misija je bila uspješna pošto je sabor u Cetingradu 1. siječnja 1527. odlučio poduprijeti Ferdinanda kao ugarskog kralja, a posebnu su čast staleži iskazali Jurišiću jer su ga zamolili da on provodi pravdu u ime kralja Ferdinanda.
Jurišić je nastavio vojne aktivnosti protiv Osmanlija te 24. srpnja 1527. javlja kralju Ferdinandu da je uspješno zauzeo gradove Bihać i Ripač. Ubrzo dolazi do novih problema za Ferdinanda jer se njegov protivnik Ivan Zapolje povezuje s Osmanlijama te oni naposljetku kreću prema Ugarskoj 1529. godine. Ferdinand se u ovoj kriznoj situaciji ponovno okreće Jurišiću i po njemu šalje pismo za sultana. Tek što je stigao do Kamengrada, nedaleko od Bihaća kojeg je nedavno osvojio, čuvši da je osmanska vojska već blizu predao je pismo lokalnom paši i brzo se uputio natrag kako bi obavijestio Ferdinanda da je vojska već veoma blizu i da će udariti na Beč.
Svojim junaštvom Jurišić se proslavio god. 1532., kad je sa svega par stotina ljudi, od čega svega nekoliko desetaka profesionalnih vojnika, obranio grad Kiseg od velike osmanske vojske i tako zadržao sultana dovoljno dugo da njegov daljnji pohod na Beč postane neisplativ. Osmanska vojska pred Kisegom bila je mnogobrojna, povjesničari se ne slažu oko broja vojnika, on varira od 100 000 do 300 000 vojnika, no svakako je riječ o velikoj vojsci kakva dolikuje jednoj osmanskoj kampanji koju vodi sam sultan. S druge strane grad je branilo tek 38 profesionalnih vojnika i oko 700 naoružanih seljaka i građana Kisega. Jurišić je za svoju hrabrost i obranu dobio 20. veljače 1533. godine diplomu o barunatu, kojom je postao barun grada Kisega, te i 8000 forinti.
Jurišić je navodno zadnje godine svoga života proveo u Beču kao tajni savjetnik kralja Ferdinanda, a kako navodi Radoslav Lopašić: “Jurišić imao je u Beču kuću, koja bijaše prosta od svih daća, a poznata je bila još prošloga vieka i zvala se hrvatskom kućom “.
Priredio: Ivica Buljan
Foto: Hrvatska encikopedija
