Draškovićeva ulica proteže se od križanja Vlaške do Branimirove ulice, odnosno željezničke pruge i nekadašnje industrijske zone Zagreba. Tramvajska pruga Vlaška/Draškovićeva – Ribnjak – Medveščak – Gupčeva zvijezda puštena je u promet 1931. godine. Ulica je dobila ime po Janku Draškoviću narodnom preporoditelju i političaru. Rođen je u Zagrebu, 20. X. 1770., a umro u Radgoni u Štajerskoj 14. I. 1856. godine.
Porijeklom iz stare plemenitaške obitelji, sin Ivana VIII, pukovnika, i Eleonore Felicite, rođ. Malatinski. Osnovnu izobrazbu stekao privatnim poukama na obiteljskim imanjima Brezovica, Rečica kraj Karlovca te u mjestima u kojima je njegov otac kao časnik službovao u austrijskoj vojsci. Nisu poznati arhivski spisi koji bi dokazali tvrdnje starijih Draškovićevih životopisaca da je gimnaziju polazio u Zagrebu. Već kao dječak s 15 godina studira pravo i filozofiju u Beču, a potom je zastavnik u 37. Ugarskoj pješačkoj pukovniju. Služio je u Galiciji, a 1789. sudjeluje u opsadi Beograda pod zapovjedništvom G. E. Laudonom.
Nakon smrti prve supruge Cecilije, ud. Pogledić, oženio se 1808. Franjicom Kulmer. Imao je široku naobrazbu, pa su ga na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. držali najobrazovanijim čovjekom u Hrvatskoj. Toj naobrazbi, dopunjivanoj mnogim putovanjima po Europi. Boravak u Parizu 1808. povezan je s njegovim stupanjem u slobodnozidarsku ložu Philanthropes réunis. Drašković je govorio i pisao hrvatski, latinski, njemački, francuski, talijanski, mađarski i rumunjski, a poznavao je i sve slavenske jezike. Od 1792. sudjeluje u radu Hrvatskog sabora. Biran je u više odbora: za insurekciju, za korištenje jamničke kiselice i dr. Prigodom drugog vjenčanja objavu je napisao hrvatskom štokavicom, a 1818. za posjeta cara Franje I. Zagrebu predvodio je pred biskupskim dvorom M. Vrhovca prigodno kolo u kojem su se pjevale narodne pjesme.
Najplodnije intelektualno razdoblje njegova života je narodni preporod pa tako objelodanjuje najcjelovitiji program hrvatskoga narodnog preporoda, a godine 1832. u Karlovcu tiska djelo Disertatia iliti razgovor. To je prva izrazito programska politička brošura pisana štokavskim narječjem. Time je hrvatski narodni preporod dobio politički, gospodarski i kulturni program. Drašković u tom spisu traži »savjetni dikasterium kraljevski«, dakle samostalnu vladu, obnovljenu bansku vlast te narodni jezik kao službeni na području koje bi, osim užih hrvatskih zemalja i razvojačene Krajine, s vremenom zahvatilo i Bosnu te slovenske zemlje koje graniče s Hrvatskom. Njegov naziv za takav sklop zemalja jest »Ilirija velika« ili »kraljevstvo iliričko«, a za ostvarenje tih težnja pretpostavlja pomoć habsburškog dvora.
Drašković i kao književni stvaralac sudjeluje u preporodnom pokretu. Godine 1835. u Danici je objelodanio tri pjesme Poskočnica, Pěsma domorodska i Napitnica ilirskoj mladeži, koje se po svojim obilježjima ne izdvajaju iz hrvatske kajkavske dopreporodne poezije, a slave domovinu, slobodu i vino te osuđuju narodne izdajice.
Drašković je zaslužan za širenje preporodnih ideja i štokavštine u višim društvenim slojevima, napose plemstvu, koje je okupljao u svojem domu, učinivši ga jednim od vrela širenja preporodnog pokreta. Njegovim trudom i zauzimanjem osnovana je Čitaonica ilirska, koja ubrzo postaje žarištem preporoda i rasadnikom mnogih kulturnih institucija: Narodnog muzeja, Matice ilirske, hrvatskoga glumišta i dr. Napose se zauzeo za osnivanje Narodnoga kazališta 1840, a 1842. drži programski govor pri osnivanju Matice. U kritičnim situacijama bio je svojevrsnim zaštitnikom i promicateljem preporodnog pokreta i Gaja, napose u višem sloju plemstva. Godine 1848. povukao se iz vodstva Narodne stranke. Iako je zbog poodmaklih godina otklonio bansku čast, predsjedao je 25. ožujka Narodnoj skupštini, na kojoj je donesen prvi program prekretne 1848/49. u Hrvatskoj. Svoj posljednji posjed Rečicu prodao je u doba apsolutizma, a kupac se obvezao na plaćanje godišnje rente, no ubrzo je proglasio bankrot te je Drašković ostao bez prihoda i umro materijalno siromašan, ali iza sebe je ostavio bogato djelo zaslužnog Hrvata.
Priredio: Ivica Buljan
Izvor: Hrvatski biografski leksikon
Foto: Wikipedia
